Honorari, naknade i volonterski rad u udrugama: što je zakonito, što je nužno i zašto se ne treba bojati primiti naknadu

U javnosti se često čuje stav da „nitko iz udruge ne smije dobiti honorar“. Takvo mišljenje je pogrešno, štetno i nema uporište u zakonu. Zbog tog nerazumijevanja udruge imaju sve veći problem: sve manje ljudi želi preuzeti odgovornost, a sve više ih samo kritizira sa strane.

Vrijeme je da razjasnimo što je zakonito, što je nužno i što je zdrava praksa u modernom civilnom društvu — i zašto je to ključno za dugovječnost udruga i očuvanje dostojanstva Domovinskog rata.

1. Udruga smije i treba honorirati stručni rad

Prema Zakonu o udrugama i Zakonu o financijskom poslovanju neprofitnih organizacija, udruga može:

• isplatiti honorar za stručni rad
• isplatiti naknade za pripremu i provedbu projekata
• isplatiti naknade za snimanje emisija, izradu sadržaja, vođenje portala
• isplatiti naknade za administraciju, vođenje evidencija, pripremu dokumentacije
• isplatiti naknade za službena putovanja i troškove terenskog rada

To nije privilegij, nego zakonski dopuštena i potpuno legitimna praksa.

Udruga je dužna osigurati sredstva za rad, a ne očekivati da aktivisti sami financiraju aktivnosti.

2. Volonterstvo ne znači da volonter mora sam plaćati troškove

Volonter daje vrijeme i znanje, ali ne daje svoj novac.

Ako volonter sam plaća troškove (gorivo, materijal, opremu, put), to je zapravo donacija, a donacija se mora prikazati u financijskom poslovanju udruge.

Ako se ne prikaže – udruga ulazi u rizik nepravilnosti.

Zato je pokrivanje troškova volontera obveza, a ne „čast“ ili „luksuz“.

3. Nerazumijevanje ove tematike odbija aktiviste

U mnogim udrugama događa se isto: svi kritiziraju, ali nitko se ne bi uhvatio posla.

Zašto?

Jer se stvorila pogrešna percepcija da je rad u udruzi:

• besplatan
• neprepoznat
• neplaćen
• nevidljiv
• nezahvalan
• izložen kritikama
• bez ikakve podrške

Tko bi se u takve uvjete dobrovoljno uključio?

Zbog toga udruge ostaju na leđima 2–3 aktivista, dok ostali članovi samo promatraju. To nije održivo — ni organizacijski, ni ljudski.

4. Aktivisti rade, članovi sudjeluju – i to je velika razlika

U svakoj udruzi postoji mali broj ljudi koji:

• pišu projekte
• organiziraju aktivnosti
• vode evidencije
• komuniciraju s institucijama
• pripremaju materijale
• snimaju emisije
• održavaju web stranice
• vode financije i administraciju

Većina članova samo odlučuje hoće li sudjelovati u nekoj aktivnosti.

Zato je potpuno normalno da oni koji rade dobiju naknadu, a oni koji sudjeluju – ne.

5. Bez naknada nema mladih — a bez mladih nema budućnosti udruga

Mladi se neće uključiti u udruge ako se od njih očekuje:

• da rade profesionalne poslove
• da troše svoje vrijeme
• da troše svoj novac
• da sve rade „iz čiste ljubavi“
• da preuzmu odgovornost bez ikakve podrške

Naknada nije nagrada. Naknada je poštovanje prema uloženom trudu i jedini način da se udruge moderniziraju i postanu održive.

A što će biti kad sadašnji aktivisti odu?

Ako udruge ne privuku mlade, dogodit će se ono što se već vidi širom Hrvatske:

• udruge se gase
• aktivnosti nestaju
• sjećanja blijede
• dostojanstvo Domovinskog rata ostaje bez čuvara
• zajednica gubi glas i identitet

To nije samo organizacijski problem — to je pitanje društvene odgovornosti.

Udruga koja ne priprema nove generacije aktivista zapravo radi protiv vlastite misije.

6. Primanje naknade nije sramota – nego odgovorno ponašanje

Ako aktivist odbije naknadu jer „što će drugi reći“, udruga gubi profesionalnost i šalje krivu poruku:

• da je rad u udruzi manje vrijedan
• da se treba bojati priznanja
• da se stručni rad ne smije platiti
• da je naknada nešto „sumnjivo“

To je pogrešno i štetno.

Primanje naknade znači da udruga poštuje rad, cijeni trud i posluje transparentno.

7. Sukob interesa? Rješava se jednostavno.

Članovi upravljačkih tijela (predsjednik, tajnik, članovi uprave) mogu obavljati stručne poslove za udrugu, ali:

• Skupština donosi odluku
• osoba se izuzima iz glasanja
• sve se evidentira u zapisniku

To je potpuno zakonito i uobičajeno.

8. Zaključak: profesionalizacija udruga je nužna — i moralna obveza

Udruga koja plaća stručni rad:

• radi kvalitetnije
• privlači mlade
• poštuje svoje aktiviste
• posluje zakonito
• gradi povjerenje članova i institucija
• osigurava kontinuitet i budućnost
• čuva dostojanstvo Domovinskog rata

Udruga koja očekuje da aktivisti sve rade besplatno — dugoročno ne može opstati.

Zato je važno jasno reći:

Honorari i naknade nisu sramota. Oni su alat da udruga može raditi profesionalno, odgovorno i održivo — danas i sutra.

Željko Tomašić